Dočekati novu godinu u planini na skijama, to je bio osnovni plan. Imali smo 5 slobodnih dana, puno volje i motiva da novu godinu dočekamo na kvalitetan način, i posebnom mjestu. Mjestu na koje se rjeđe ide. Mjestu koje je nepravedno zapostavljeno. Mjestu gdje ima snijega od oktobra do maja. A to mjesto nalazi se u blizini Plava, malog usnulog gradića na obali Plavskog jezera na krajnjem istoku Crne Gore. Babino polje i planina Bogićevica, to je bila naša destinacija. Cilj je kao što rekoh bio užitak u novom snijegu na sasvim izolovanom mjestu a đe ćeš bolje od Babinog Polja?

Osim što ima dovoljno snijega (dobrog snijega), 15 tak vrhova preko 2000m, predivnu šumu, ovo mjesto krasi i rijeka Babinopoljska, koja tiho teče ali i nemilosrdno dijeli dolinu na pola i hrani bogatu šumu ali i stanovništvo ovog kraja. Osim toga Babino polje jako je pristupačno, pa je sama organizacija puta bila prilično laka.

Nismo imali neki poseban plan, samo smo željeli da skijamo, penjemo vrhove i uživamo u kvalitetnom snijegu. Tako je i bilo, savršeno.

Podršku smo imali od pravih ljudi, lokalaca iz PSK Hrid na čelu sa Enesom Dreškovićem, tako da nismo morali da brinemo o detaljima, samo da uživamo i pokušamo da zabilježimo što više lijepih kadrova kako bi mogli ljudima pribliziti zimske čari ovog kraja.

Svaki dan bio je isti, probudili bi se rano, doručkovali, popili kafu, opremili se i zaputili tamo gdje nam se toga dana išlo. Tako smo prvog dana odabrali Tromeđu – 2366 metara. Dan nije obećavao bilo je oblaka i snijega, ali mi smo nosili osmijeh i sunce, jednostavno srećni što imamo priliku biti tu u tom trenutku sa toliko novog snijega i nigdje nikog oko nas.

Trebalo je savladati nekih 700m visinske razlike što smo uspjeli za 2:30h. I taman kad smo došli stotinjak metara ispod vrha, ogrijalo nas je sunce, otvorio se dan a sa njim i vidik. Imali smo prokletije na dlanu, kako je to samo magičan pogled bio. Taj osjećaj teško je opisati. A spuštanje sa vrha nazad preko katuna Bogićevice u Babino polje, priča je za sebe. Počastvovan je onaj ko može da bira svoju rutu, da ima snijeg samo za sebe, i tu širinu i tišinu.

Dan dva, zaputili smo se na ne tako atraktivnu skijašku destinaciju, jer puno je hodanja, a spust nije naročito atraktivan (kako smo u početku mislili). Ipak ovo mjesto je posebno, radi o Hridskom jezeru, najvisočijem jezeru u Crnoj Gori. Gorskom oku, divu koji stoji ususkan pod Hridskim kršom na 1970 metara.

Nismo žurili tako da smo kasnije krenuli i cini se potcjenili dužinu ovog uspona, što je bio razlog da na jezero dođemo kasno, tek u 15:30h sto je značilo da nam predstoji spust po mraku i to je bio poseban izazov. 31 Decembra skijali smo lagano od Hridskog jezera do Babinog polja i turu završili u 17h. A onda srećni i zadovoljni, uz cašicu rakije dočekali novu godinu.

1. januara 2019 pomalo mamurni, odlučili smo da opet krenemo put hridskog jezera i napravimo manju turu, jer snimili smo prethodnog dana super stazu u šumi i htjeli smo da ovaj dan iskoristimo za užitak i lagani odmor. Tako, nakon nekih 1:30h, došli do željene tačke i lagano se upustili u spust kroz šumu nazad do kolibe. Bio je to takođe dan za pamćenje.

2. januar bio je planiran za Pasji vrh, na sjevernoj strani Babinog polja, 2405 metara, vrh sa kojeg bi skijanje bilo idealno. Dan je obećavao u početku, bilo je vedro sa po malo snijega. Mi smo se kao i prethodnih dana lagano bez žurbe spremili i zaputili se da još jedan dan uživamo u čarima Bogićevice.

I sve je bilo lijepo negdje do podne, kada smo dostigli visinu od oko 2000m, ali iznenada se sve promijenilo. Krenuo je vjetar, oblaci i jak snijeg. Odlučili smo da je bolje da odmah krenemo nazad, jer se vidljivos drastično smanjivala. Krenuli smo, ali pred nama je bila samo šuma, prilično strma i na nekim mjestima eksponirana. Bio je to zanimljiv spust sa par zanimljivih padova.

Nismo bili razočarani što nismo uspjeli doći do vrha, jer novi snijeg nam je ojačao želju da se makar još jednom ove sezone vratimo na isto mjesto.

Trećeg januara krećemo nazad prema Nikšiću i koristimo priliku da odradimo i spust na Bjelasici, ovaj put za uspon koristeći žičaru 🙂

Sve u svemu, kada se sumiraju utisci, proizilazi sledece: Babino polje i BogiĆevica su dragulji naše zemlje, posebno kada se radi o skijanju. Zamislite samo taj raj u kojem 6 mjeseci ima snijega, koji ima 15 vrhova preko 2000m, rijeku, jezero, šumu, puteve, dobre domaćine. Nemorate da zamišljate… samo treba da dođete!

Nadamo se da će ova naša priča podstaći i druge ljude da dođu i uvjere se svojim očima (da ne kažem nogama).

Tekst i fotografije: Miljko Gigo Bulajić

Share