Kanjon Rikavac – Bar
Kanjonom Rikavca odlučili smo da započnemo sezonu kanjoninga. Kanjon se nalazi iznad starog Bara. Auto smo ostavili ispod bedema starog Bara i sa opremom na leđima zaputili se prema izvorištu Rikavca . Do izvorišta vijuga uska bogaza tik uz bedeme, zatim uskim lokalnim putićem do mosta, a odatle desnom stranom od samog kanjona sve do 430mnv gdje se nalazi vodopad 20m visine. Na tom mjestu oblačimo neoprenska odijela i upuštamo se u avanturu.
Na prvom abseilu od 20m postavljamo dio užeta u pješčanom satu tj pravimo sidrište u šupljoj stijeni i spuštamo se vodopadom niz koji teče umjereni tok hladne vode, što dodatno čini prvi abseil uzbudljivijim.
U naredne 2/3 kanjona slijede manji vodopadi i bazeni.
Negdje na polovini kanjona gdje se nalazi veći prirodni bazen dubine 6m na tom mjestu provodimo 3h u skokovima sa stijena , roštiljanju , sunčanju i opuštanju.
Oko 16:30h nastavljamo kanjonom dalje gdje isčekujemo zadnju trećinu kanjona koja je najatraktivnija za kanjoning. U tom dijelu ima puno vodopada dubokih bazena visokih pozicija za skokove i veoma snažan tok same rijeke.
Jedan od naših novih članova Đorđe odlučuje da ne ide tim najtežim dijelom ,jer slabije zna da pliva ,što je i razumljivo , i okolnom bogazom odlazi do auta. Na starom mostu koji vodi preko Rikavca zaticemo grupu ruskih turista koji sa oduševljenjem prate što mi radimo ispod mosta. Huk vode je toliko jak da adrenalin počinje da luči prije skokova u nabujali Rikavac. Dejan i Vuk odlučuju da se popnu na jednoj nepristupačnoj stijeni ispod samog mosta da bi izveli sto atraktivniji skok sa visine od 9m.
Vaso i ja se spuštamo užetom niz prvi vodopad od 3m i sa te pozicije skačemo u bazen, ujedno da ispitam da li je bezbjedno momcima da skoče u dosta uzak bazen sa te visine. Prvi skače Vuk, u tom trenutku adrenalin dostiže vrhunac, kako meni kao roditelju tako i njima koji iz avanture u avanturu prelaze neke svoje psihofizičke granice.
Poslije Vuka skače i Dejan , Radost je na licima , adrenalinski krikovi , blicanje aparata turista sa mosta i gestakulirajući pokreti podrške upućeni nama učinili su da se u tom trenutku svi koji smo se našli na tom mjestu osjećamo veoma dobro.
U daljem napredovanju slijede 3 vodopada niz koje teče velika količina vode, neke savladavamo pomoću užadi tako dok se spuštamo niz njih uskačemo ispod samog toka vode gdje osjećamo moć i snagu siline toka. Sa nekih gdje je dublje skačemo, momci izvode salta.
Poslije par vodopada do samog izlaska iz kanjona slijedi ravniji kamenitiji teren ispunjen vodom .Iz kanjona smo izašli pored samog vodovodnog postrojenja iz kojeg se stari Bar napaja vodom.
Sidrišta za spuštanje užetom smo većinom improvizovali tako što smo uže provlačili oko obližnje vegetacije (tanjeg drveta ili žbunastih stabljika).
Kanjon je dužine nekih 2-3km. Visinska razlika je 380m. Da bi se prošao ovaj kanjon u ovo doba godine neophodna su: neoprenska odijela, alpinistički pojasevi ili za kanjonong, statično uže od 60m, poznavanje osnovne tehnike alpinizma, dobra volja i pozitivan duh.
Članovi avanture: Vuk Popović, Dejan Popović, Rajko Popović, Đorđe Ivanović i Vaso Vušurović
