Zimski uspon na Maja jezerce
Prvog dana oko 12h krećemo na uspon iz doline Vusanje sa nadmorske visine od 950m. Pod punom opremom, sa ruksacima od 15-20kg težine, prelazimo prvih 10km i stižemo na visinu od 1800m, snijega ima oko 80cm što nam izuzetno otežavala kretanje. Oko 18:30h odlučujemo da stanemo i postavimo kamp. Nalazimo jedno prirodno udubljenje u snijegu i tu uz malo dodatnog truda postavljamo šator idealno zaštićen od vjetra.
Prizor je fantastičan, oko nas su ogromni vrhovi, nebo ispunjeno zvijezdama, sve se unaokolo bijeli. Samo mjesto gdje smo postavili šator nalazi se unutar Albanije nekih 1,5 km i sva 3 dana smo bili na njihovoj teritoriji, bez signala, samo mi i Prokletije. Na našoj ruti od 32 km nijesmo primijetili ni jednu jedinu ljudsku stopu. Prvu noć smo proveli udobno i toplo iako je jutarnja temperatura bila dobrih -14°C.
Budimo se u 6h, doručkujemo i spremamo se za dalje napredovanje. Startujemo u 9h, a dan je savršen, sunčan i bez vjetra. Pred nama je završni uspon od 900m visinske razlike i 6km do vrha. Poslije nekog vremena, odlučujemo da se malo rasteretimo, izvadimo vreće, šator i lopatu iz ruksaka i zakopamo ih u snijegu. Nastavljamo dalje, uz veliki napor jer moramo dobro da prtimo! Tek ponegdje naiđemo na malo zaleđenog snijega ili gdje se obrušila neka manja lavina, ah naše sreće.
4.5l vode, koliko smo ponijeli na završni uspon, brzo se troši, a vrijeme leti; sporo napredujemo i čak razmišljamo da odustanemo!? … ali NE, ne… zahvaljujući Dejanovoj i Vukovoj kondiciji i odlučnosti da se njih dvojica smjenjuju na čelu kolone ipak nastavljamo dalje.
Na visini od 2500m ostavljamo i bordove ispod jedne stijene, zaključujemo da je završnih 200m zaleđeno i da je rizično za spust sa visine iznad te tačke. Na tom završnom dijelu napredujemo veoma brzo uz pomoć dereza i cepina.
Već skoro iscrpljeni izlazimo na vrh Maja jezerce visok 2695 metara nadmorske visine! Zadovoljstvo je izuzetno veliko, a još jednom smo stavili na test svoje psihofizičke mogućnosti. Ne zadržavamo se dugo na vrhu iz bezbijednosnih razloga,-10°C sa udarima jakog vjetra, par fotografija nam je sasvim dovoljno.
Pravimo zaklon na nekih 70m ispod vrha i u maloj zavjetrini pokušavamo da otopimo malo snijega i da dođemo do kojeg gutljaja vode, jer smo već dehidrirali. Za kratko vrijeme hladnoća uzima danak počinju da mrznu prsti na rukama i nogama. Poslije jednog gutljaja vode počinjemo brzo spuštanje da bi se kretanjem što prije ugrijali.
Dolazimo do mjesta gdje su Dejan i Vuk ostavili bordove i njih dvojica odatle kreću spust sa 2500m do kampa na 1900m. Ponovo nalazimo jedno malo udubljenje pored velike stijene da bi se zaklonili od vjetra koji je duvao cijele noći.
U šatoru smo se dobro odmorili od “spartanskog uspona” a već u 6h udari vjetra postaju tako jaki da čupaju klinove iz snijega i otkrivaju spoljni sloj šatora. Ustajemo u žurbi spremamo stvari za pokret. Kad smo se spustili na visini od 1650m u zaklonu borove i bukove šume doručkujemo, poslije čega slijedi lagani silazak do Vusanja u 14h.
Bila je ovo jedna duga i nezaboravna zimska planinarska i freeride tura na najviši vrh Prokletija, Maja jezerce.
Kategorija rute: veoma teška
Visinska razlika: 1850m
Članovi ekspedicije: Vuk (16), Dejan (18) i Rajko Popović
29-31. Januar 2016
