Bogićevica alpine touring
Babino polje je dolina na oko 1500m na koje se nastavlja Bogićevica, oblast sa brojnim katunima koja pripada Prokletijama. Iznad doline uzdižu se brojni vrhovi od 2200 do 2400m a najviši vrh od 2500m se nalazi na teritoriji Kosova. Taj dio Prokletija je inače dosta različit od Gusinjskog dijela, koji je stjenovit i ima pravi alpski karakter. Na ovom dijelu su više ili manje strme livade i pašnjaci. Ja bih rekao – Bjelasica u velikom. Babino polje je udaljeno od Plava oko nekih 15 km. Na početku Babinog polja postoji planinarski dom kojim upravlja planinarski klub Hrid iz Plava i gdje se može noćiti uz prethodni dogovor.
Prvog dana odlučili smo se za uspon na vrh Tromeđa (2366m). Uspon smo počeli sa lokaliteta Maslo, pored česme sa 1560m. Ovo je najduža tura iz doline jer se vrh nalazi na njenom suprotnom kraju. Treba preći oko 2km ravnog terena dok počne uspon blagim padinama Bogiceviće. Iako najduža, ova ruta je i najbezbjednija (u smislu opasnosti od lavina), što smo planirali za prvi dan radi procjene kvaliteta snijega i opasnost od lavina. Takođe, odgovarala nam je redi osmatranja terena za moguće/buduće rute kojih u ovoj dolini ima nekoliko.
Poslednjih 50m. uspona na Tromeđu je strmije, 35-40 stepeni. Inače uslovi za skijanje su bili vrlo dobri, prethodnih dana je bilo dosta toplo, jugovina, što je uticalo na to da se snijeg slegne. Noć pred naš dolazak je zahladilo, snijeg se stvrdnuo i na tu podlogu palo 5-10cm novog snijega. IDEALNO!!
Za uspon nam je trebalo oko 4h a na vrhu nas je dočekao jak vjetar i fantastičan pogled. Šar planina na istoku, kompletan masiv Prokletija, Komova, Kučkih planina, Bjelasice, Moračkih planina, Sinjajevine, Durmitora i Hajle!!!
A šta reći o skijanju nazad!? Onaj osjećaj, kada čuješ zvuk skija kako rube netaknuti snijeg i osvrneš se unazad da vidiš je li dobar “potpis!” (nogopis).
Sve skupa sa odmorima od kola do kola ova tura je trajala oko 7:30h
Sljedećeg dana smo imali nešto drugo u planu ali nas je dolina “kupila” i došli smo ponovo. Ovog puta cilj je bio Pasji vrh (2405m), koji se nalazi skoro na početku doline. Kako drugog dana nismo imali terenac, malim autom smo izašli samo do 1300m i odatle startovali putem. Pravi uspon počinje sa oko 1520m i ne popušta sve do vrha. Do na vrh nam je trebalo oko 3:30h. Iako je drugi dan bio topliji snijeg je i dalje dobro držao. Mada se pod skijom osjećalo da je vlažniji i malo teži za skijanje. U skijaškom smislu ovaj vrh je mnogo zanimljiviji nego Tromeđa, najviše zbog visinske razlike od oko 900m. Sve ukupno sa odmorima od kola do kola ova tura je trajala oko 6h.
Turno skijanje sublimira sve ono najljepše što planina zimi može da pruži. Isto tako od učesnika zahtijeva i mnogo vještina a ne samo skijaških kako bi se dalo u prvi mah pomisliti. Turno skijaš mora poznavati planinu, imati dobru fizičku kondiciju i mentalnu snagu, dobro vladati vještinama orijentacije, biti upoznat sa osnovama meteorologije, pažljivo birati rutu uspona i spusta (oprezno vodeći računa o potencijalno lavinoznom terenu), posjedovati osnovnu opremu za traženje i spašavanje, prva pomoć… da bi turiranje bilo sigurno a samim tim pružilo i više zadovoljstva.
Sve u svemu dolina je prevazišla sva naša očekivanja. Mogućnosti za skijanje su ogromne ali treba biti oprezan i dobro pratiti/procijeniti stanje snijega zbog velike opasnosti od lavina. Padine nisu strme ali nisu bas ni “naivne”. Većina strana je u opsegu od 25-35 stepeni.
Bogićevica Freeride – February 2014
Ana Medojević & Vlajko – Vanja Pejović