Aleksandar Đikanović – Lovćen
Pogledajte Lovćen, kakvog ga do sada niste vidjeli. Mini galerija fotografija Aleksandra Đikanovića uz kratak intervju.
Da li se sa Lovćena vidi Italija?
Za 10-ak godina kolko radim ovdje, viđeo sam je dva puta i to zimi. Oko nove godine, kad je vidjivost najveća. Ko Vam kaže da je viđeo svijetla u Italiji, taj Vas je dobro slagao. Vide se samo crne tačkice Monte Gargana i neke planine izviše Barija. Ali, zaista fantasticno iskustvo. Jedan od razloga što sam uložio u foto opremu, ali me strah da ne čekam još 10 godina da taj prizoh uhvatim.
Može li posao da generiše hobby?
Fotografija, kojom sam počeo amaterski da se bavim zadnjih par godina je došla direktno kao proizvod mog boravka i rada na Lovćenu. Takođe planinarenje i pješačenje su logična veza sa mojim poslom. Snowboarding se pojavio još i ranije ali isto uzima učepšće u mom slobodnom vremenu. U pauzama između noćnih smjena, naravno ako dozvoli vrijeme, vrlo rado ću šetati, fotografisati ili bordovati, ponekad 3u1 🙂
Da ljudi ne bi pomislili, da ste vi u nekom tutističkom centru, kažite nam… Vi radite odgovoran i dosta extreman posao. Sama činjenica da ste “sami” po nekoliko nedjelja na vrhu planine, mnogima od nas izgleda “strašna”. Šta je najopasnije na Vašem poslu?
Strahove negdje morate zaboraviti, jer iz njih ćete napraviti samo grešku. Ali takođe nesmijete zaboraviti strahopoštovanje koje zaslužuje priroda/planina. Prvi put kad sam prehrabro ušao u ledene ploče, klizao sam i padao nekoliko stotina metara. Strašno iskustvo, ali na sreću je završilo samo lomom noge. Da! Vjerujte, zaista srećan ishod! Atmosferska praznjenja su takođe jako neprijatna. Ovdje se spajaju planinska i morska klima, tako da kad grmi, ovdje baš grmi. A čini mi se da se svaki oblak zakači na ovaj naš toranj!
Lovćen me konstantno iznova oduševljava, kao i sva Crna Gora, kad je pažljivo posmatrate. Ali, pazite, pažjivo gledajući, primijetite i tone problema. Nemoguće je nevidjeti rampe i rendžere koji na prepad love turiste. Bez ikakve adekvatne usluge ili barem popusta na ulaz u mauzolej… bez karte pješačkih i biciklističkih staza, sramota. Na sve što nam je bog dao, morali bi i mi mnogo bolje i ljepse da se ponašamo…